Rad po~inje opisom dru{tveno-religijske situacije na prijelazu ti-su}lje}a u zapadnoj i isto~noj Europi. Premda je u zapadnoj Europi dominantan trend sekularizacije, a u isto~noj revitalizacije religije, ovi trendovi ne mogu objasniti niz drugih individualnih i dru{tvenih promjena, posebice onih koji se odnose na javnu ulogu religije. Suvremena europska dru{tva te{ko se nose, izme|u ostaloga, sa zahtjevima za javnom religijskom ekspresijom, posebice manjinskih, netradicionalnih, religija. Neadekvatnost kla-si~nih koncepata sekularizacije, odnosa privatne i javne sfere te liberalno shva}enih ljudskih prava demonstrira se prikazom radova Joséa Casanove i Davida Herberta. Iako dijelom na razli-~ite na~ine, oba pose`u za konceptom civilnoga dru{tva koji omogu}uje opis javnoga djelovanja i javne uloge religije u modernom i kasnomodernom dru{tvu. Koncept civilnoga dru{tva nudi i analiti~ko razumijevanje socijalne funkcije religije -kako one na razini klasi~nih socijalnih intervencija, tako i one na razini socijalnoga zagovaranja, odnosno kriti~ke dru{tvene uloge. Na kraju rada analiziraju se rezultati istra`ivanja op}e populacije te istra`ivanja eklezijalnih pokreta o javnom i socijalnom djelovanju Crkve u hrvatskom dru{tvu. I oni govore o proturje~noj stvarnosti, novim socijalnim potrebama te mogu}nostima i ograni~enjima crkvenoga djelovanja. Time ponovno demonstriraju interpretativnu, premda ne i normativnu, analiti~ku korisnost redefinicije javnoga i privatnoga unutar suvremenih dru{tvenih okolnosti.

2009

Sloboda govora sastavni je dio Opce deklaracije o ljudskim pravima Ujedinjenih naroda iz 1948. godine, kao i mnogih nacionalnih zakonodavstava. Pravo stupa na scenu kad se prekrse prava drugih u tolikoj mjeri da nastupe stetne posljedice, a novinarska etika ima zadatak sprijeciti da do njih uopce dođe. Vise nije dovoljno da samo novinari znaju eticka nacela jer su novi mediji omogucili svima koji ih znaju koristiti sudjelovanje u javnim objavama. Buduci da u suvremenim medijima svi mogu sudjelovati u javnome komuniciranju, bilo bi nužno da se svi sudionici komunikacijskih postupaka posredstvom masovnih medija upoznaju s osnovnim etickim pravilima. Nikomu ne treba braniti javne objave, ali medijski i eticki obrazovani primatelji poruka tražit ce one medije kojima mogu vjerovati, one koji postuju osnovna eticka nacela novinarstva i koji vlastitu granicu slobode ne sire iza granice ugrožavanja prava drugih ljudi.

Crkva U Svijetu, 2010

Crkva u svijetu : Crkva u svijetu, 2015

2000

Pojam i realnost kulture toliko su složeni i široki da je o njima nemoguće sažeto i jednoznačno govoriti. Pogotovo ako ih se uzme u njihovu cjelovitom, sveobuhvatnom smislu, kao više ili manje svjesno, racionalno oblikovanje načina života ljudskih skupina, naroda, ali i pojedinaca u njima, a tako i kao grupni mentalitet, psihologiju i osjećajno-doživljajnu sferu koji se iz tog oblikovanja ne mogu isključiti. U tom najširem smislu kultura, dakle, uključuje i egzistencijalnu i misaonu, te dakako i duhovnu stranu: političku i gospodarsku organizaciju društva, ali i umjetnost i znanost, jezik i pismenost, te napose religiju. U tom smislu pojam kulture obuhvaća i pojam civilizacije ili se pak s njime više ili manje, čak gotovo potpuno poklapa. No o kulturi se može govoriti i s dva druga, različita stajališta: o kulturi kao produktu, to jest o njezinim »vanjskim« rezultatima, djelima i objektima na svim područjima, te o kulturi kao uljuđenosti, odgojenosti, intelektualnom i duhovnom stanj...

2002

Otvorenost Crkve za poslanje žena autorica analizira na temelju Zakonika crkvenog prava iz 1917. i 1983. godine, enciklika, apostolskih pisama i govora papa 20. stoljeca, dokumenata Drugog vatikanskog sabora, izjava nekih biskupa i biskupijskih sinoda, te pisanja o poslanju žena u katolickom tisku u Hrvatskoj. Na temelju analize poimanja žena i njihova poslanja prema CIC/917., CIC 1983. te izjava papa, autorica dolazi do zakljucka o sporom, postupnom i drustveno iznuđenom otvaranju Crkve za poslanje žena. Ukazuje na cinjenicu da se u uciteljskim tekstovima prije Drugog vatikanskog sabora poslanje žena temeljilo na naravi žene izvedene iz bioloskog određenja žene za majcinstvo te da se poslanje žena temeljeno na ženi-osobi pojavljuje kod Ivana XXIII. i u dokumentima Drugog vatikanskog sabora. U pokoncilskom razdoblju u argumentaciji o poslanju žena ponovno prevladava narav premda u modificiranom obliku: ne isticu se toliko podrucja djelovanja prikladna ženskoj naravi, vec se naglasav...

Obnovljeni Život, 1995

1996

Na temelju ranijeg iskustva Galaćani moraju jasno razlučiti između dva niza suprotnih koncepata: (1) djela i slušanja; (2) zakona i vjere; i (3) duha i tijela. Judaisti su tvrdili kako je Abrahamova vjera u neku ruku dobro djelo koje gaje spasilo. Prema Pavlu vjera je ponajprije odnos povjerenja koji je temelj poslušnosti. Slijede tri argumenta kojima Pavao dokazuje kako se nije moguće opravdati zakonom: (1) teoretski, još bi se i moglo opravdati držanjem zakona, Pavao implicira na osnovi Lev 18,5, ali, potrebna je apsolutna poslušnost - što je nemoguće; (2) Pismo potvrđuje "da će pravedni od vjere živjeti" (Hab 2,4; i (3) opravdanje vjerom i opravdanje zakonom dva su međusobno isključiva načela. Zakon donosi osudu dok vjera ujedinjuje s Kristom i Duhom.Based on their earlier experience, the Galatians must make a clear distinction between three sets of opposing concepts: (1) works and hearing, (2) law and faith, and (3) spirit and flesh. The Judaizers claimed that Abraham’...

Bogoslovska Smotra, 1979

Sociologija, 2005

Within the interreligious dialogue research which was implemented between 2003 and 2005, there were seven religious representatives interviewed. All of the seven religious communities were settled in Belgrade. According to the certain answers given in the structured interviews, the author has tried, in this article, to make concise intersection of the interreligious relations within the capital of Serbia.